GOLUB U LIKU STUDENTA: Besplatno se školuje, posere na zemlju ispod sebe i odleti.

Kada se uračunaju svi troškovi nekog fakulteta poput plaća i naknada profesorima, troškova održavanja, režija, certifikata i različitih subvencija koje studenti imaju, poput prijevoza, smještaja, hrane i drugih dolazimo do iznosa od oko 100.000 kuna koje država godišnje uloži u jednog prosječnog studenta, a oko 70% hrvatskih studenata želi potražiti posao i raditi vani?!

Konkretno za liječnike, od upisa na fakultet pa do trenutka kada možemo reći da imamo kvalificiranog liječnika subspecijalista treba proći gotovo 15 godina, a cijeli taj proces košta oko 4 milijuna kuna za svakoga od njih. U posljednjih pet godina iz Hrvatske otišlo preko 600 liječnika!

Tko treba biti pokretač novog narodnog preporoda ako ne mladi, entuzijastični i obrazovani? Zbog čega se ne pobune? Zbog čega kvocaju o "jadnom životu i kaosu od države", a nisu se digli iz svoje fotelje ili pomaknuli od laptopa? Zbog čega čekaju da im se da, a ne žele se izboriti za ono što im pripada? Zbog čega je taj socijalistički čip zaglavio u njihovim glavama da im uvijek netko drugi treba nešto dati? Država im treba dati posla? A što je država? Tko bira ljude koji vode državu? Što su učinili po pitanju promjena?

Kada ih pitate što žele i zbog čega odlaze, jedan dio uopće neće ni znati zbog čega odlazi i samo će ponoviti mantru "nema posla" iako nisu predali niti jednu molbu za posao, a onu koju su možda i poslali koju, oni mole Boga da ih ne zovnu. Nafikasani slikama "super života" i otrgnuti od stvarnosti, veliki stručnjaci baroka Nikaragve i inženjeri ljubavnih navika Afričke voćne muhe bi radili, ali samo ako im država da posao od 2000 eura, stan i auto. Podrazumijeva se da taj posao treba biti "dinamičan, da se ne sjedi puno puno, da je zanimljiv, da se stalno putuje, da je sve plaćeno, da sklapa poslove" tj. da je lagan, da uopće nije posao i da je "to" jako dobro plaćeno.

Debela većina su totalno indoktrinirani likovi bez ikakve mogućnosti političkog i državnog prosuđivanja koje "ne zanima politika jer će otići iz ove vuko*ebine", radikalni individualci bez ikakve empatije i osjećaja za zajednicu u kojoj žive, obasjani sjajem novaca i "progresivnog zapadnjačkog" stila života kojima je materijalno centar svemira.

Njihovi mali i bezuspješni prosvjedi, koje pokrenu kada im se podigne cijena smještaja u domovima i hrane menzama ili promijeni neko pravilo na fakultetu nisu dostatni. Prosvjeduju samo kad se njih dotakne, a i taj prosvjed bude mlak, žalostan i negledljiv. Umjesto da se miješaju u državna pitanja i pitanja općeg dobra te budu istinski nositelji novih promjena za modernu i ekonomski jaku Hrvatsku oni padaju bez ispaljenog metka. Vrhunac njihovog aktivizma je podijeliti neku satiričnu sliku perfidne ljevičarske facebook strance, a kada ih se pita za mišljenje sve što znaju je papagajski ponavljati kako je "bitno biti čovjek" i kako "nije dobro biti ekstreman". A tko je to ekstreman i zbog čega?

Svi oni koji žele učiti i biti odlični studenti, mogu potpuno besplatno, bez kune troška završiti svoje školovanje te dobiti diplomu na nekom od fakulteta koji su jako dobri i daju puno širu sliku znanja nego mnogi vani.

Drago nam je da takvi likovi odu i imaju puno pozdrava od nas, ali ono što nam smeta i što tražimo je: da vrate sav novac koji je država (zajednica) u njih uložila. Odmah ili kroz 10 godina, nije bitno. Model se lako razradi.

Autor: Uredništvo

Ps. Student